Intervju preuzet sa Faktor.ba

S obzirom na to da one nisu usklađene sa postojećim geografskim sadržajem, nerijetko rezultiraju da se mijenjaju projektni zadaci i adaptiraju prema stvarnom stanju, a ne onome kako je to prikazano na karti.

 RAZGOVARAO: Suad Karamustafić

Prije četrdeset ili više godina sačinjene su topografske karte koje sada koristimo, a to znači da nisu vidljive mnoge promjene koje su se „na terenu“ od tada desile. Takav raskorak između kartografskog prikaza i stvarnog stanja često predstavlja problem, posebno pri raznim vrstama planiranja i izvođenju infrastrukturnih poslova. Uzme li se u obzir da su karte historijsko-pravni dokumenti, postaje jasnije zašto je potrebno baviti se pitanjem diskrepancije dva stanja. O ovome, ali i ostalim zanimljivim temama iz ove oblasti razgovarali smo sa Murizom Spahićem, dugogodišnjim profesorom na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta  Univerziteta u Sarajevu, doktorom ove nauke, autorom nekoliko udžbenika geografije, koji je, pored ostalog, predavao i predmete Matematička kartografija i Primijenjena kartografija.

Faktor: Kakve topografske karte koristimo u Bosni i Hercegovini? Kada su one posljednji put ažurirane i ko je radio taj posao?

Spahić: Najjednostavniji odgovor je zastarjele, ali ne po konstrukciji njihove kartografske mreže, već po geografskom sadržaju. Geografski sadržaj na kartama je generalisan i predstavljen je uslovnim kartografskim znacima, simbolima i piktogramima. Ako se pravilno shvati geografski sadržaj, onda on daje ogroman broj geografskih i drugih  informacija. Topografske karte koje posjedujemo nastale su u 70-ih u izdanju Vojno-geografskog instituta koji je bio u sastavu bivše jugoslovenske armije sa sjedištem u Beogradu. Karte su štampane u određenim razmjerama u listovima pri čemu je na svakom listu utisnuto „povjerljivo“ ili za „internu upotrebu“.

Faktor: Šta se od sedamdesetih godina prošog vijeka promijenilo “na terenu”?

Spahić: Promjene u prostoru su posljedica društvenogeografskih, ali i prirodnogeografskih procesa i pojava i manifestuju se promjenama na infrastrukturnim i građevinskim objektima i izmjenama prirodnog ambijenta koje su posljedica klizišta, fluvijalnih izmjena padina, riječnih korita i ostalo. Zbog toga to treba pratiti i promjenom (reambulacijom) geografskog sadržaja na topografskoj osnovi ilustrovanoj odgovarajućim topografskim znacima i ispisima na topografskoj karti. Reambulacija se obavlja periodično, najčešće nakon jedne decenije i u istoj godini kada se vrši popis stanovništva. To ima svoju unutrašnju logiku, jer popis treba pratiti izmjenu topografskog sadržaja, a on je jedna vrsta kompatibilnog dokumenta demogeografske stvarnosti.  Sve te promjene treba podržavati toponimija ili toponomastika, nauka koja se bavi toponimima, a koja ima elemente i lingvističke nauke. Geneza i evolucija toponima ima i historijsku vrijednost.

Faktor: Da li razlika između na kartama prikazanog stanja i onoga u stvarnosti ima negativne reperkusije, kakvih i na šta?

Spahić: Naravno da ima. Karta, kao izražajno sredstvo geografske i svake druge interpretacije prostora, mora biti tačna, objektivna i potpuna. Na tome moraju insistirati oni koji su duboko ušli u suštinu geografske izobrazbe, a i drugi, posebno geodeti, koji geografsku kartu koriste, pored ostalog, i kao izvor informacija. Kako god ponovljene laži mogu imati pretvorbu u istinu, tako se one mogu i kartirati, a onda karte sa lažnim sadržajem mogu koristiti kao valjani dokazi u pravu, pa čak i međunarodnom. Sjetimo se 90-ih godina prošlog vijeka, kada su srpski nacionalisti započeli koristiti neke karte u dokazivanju čija je zemlja Bosna i Hercegovina. Oni su prema ojkonimima (selima) u podnožju oronima (planina), čitave planine proglašavali srpskim, iako su gruntovno bile državne.

Faktor: Gdje najčešće koristimo zastarjele karte?

Spahić: Karte sa zastarjelim sadržajem još uvijek najviše pri planiranju, projektovanju, u obrazovanju, ali i u drugim poslovima. Karte koje se koriste u planiranju i raznim poslovima projektovanja, a s obzirom na to da one nisu usklađene sa postojećim geografskim sadržajem, nerijetko rezultiraju da se mijenjaju projektni zadaci i adaptiraju prema stvarnom stanju, a ne onome kako je to prikazano na karti. To, u svakom pogledu, usporava i poskupljuje poslove, posebno one u infrastrukturi.

Faktor: Da li u Bosni i Hercegovini imamo puno posla na vraćanju toponima koji su degradirani različitim osvajačkim politikama?

Spahić: Reambulacija ili dopuna geografskog sadržaja je veoma opsežan posao. Veoma je dug period usaglašavanja slike na terenu i one na kartama. Ako se ovim poslovima trebaju vratiti izbrisani nekada važeći toponimi, onda je taj posao još složeniji i podrazumijeva učešće, osim topografa, i većeg broja stručnjaka raznih profila..

Faktor: Vaš prijedlog da se uskladi stvarno stanje i ono prikazano na topografskim kartama?

Spahić: Država na nivou Vijeća Ministara i Parlamentarne skupštine BiH treba formirati geografsko-geodetski institut koji bi trebao preuzeti ulogu bivšeg Vojno-geografskog instituta radi obavljanja poslova i zadataka koji su vezani za navedene poslove. Svi podaci koji se koriste sa karata, koje datiraju još iz 70-ih godina prošlog stoljeća, su zastarjeli do te mjere koje treba, osim dopune, provjeriti nazive i standardizirati ih prema onim još iz austrougarskog perioda.

To je toliko važno da se poslovi ne smiju odlagati. Ako je to nemoguće, zbog eventualnog otpora iz manjeg entiteta, onda se treba angažovati Vlada Federacije BiH kao veći garant očuvanja države. Ozbiljno bi trebalo razmotriti prijedlog da se bivši Geoteski zavod reorganizira u Geografsko-geodetski institut, koji bi pored ostalog peruzeo i funkciju iz domena izrade i distribucije topografskih karata.

Đokin toranj umjesto Ćabe

Reambulacije geografskog sadržaja trebaju biti potpune, nepristrasne i objektivne, mada, mogu biti i instruisane nacionalnim politikama.  Ovo se dešavalo i u bivšim dopunama topografskih sadržaja po kome su vršena preimenovanja ranijih toponima. Opće je poznato da je u novijim topografskim kartama najviši vrh Treskavice, Ćaba, preimenovan u Đokin Toranj ili Crnoriječka visoravan u Nišićku itd. Ovih primjera ima i u drugim tematskim kartama pa je tako jugoistočni dio Bosne i Hercegovine prozvan Starovlaškom visijom, Sarajevsko-zenička kotlina Limskom zonom, Uskopaljska kotlina Tarskom zonom, a cjelokupno Dinarsko visočje od Orijena, Volujaka, Maglića, Veleža pa sve do Grmeča Durmitorskom navlakom – naziv izveden iz oronima (planine) Durmitor u Crnoj Gori. Ovo bi spadalo u geološku agresiju zatiranja stvarnih Dinarskih oronima u Bosni i Hercegovini, kaže profesor Spahić.

(Faktor.ba/Foto: M. Živojević)